1/1
Autor(i) / Reprezentanți echipă
Borjan Brankov
Profesia
PhD, research fellow, architect
Credite foto/design
Borjan Brankov
Text de prezentare a autorului în limba maternă
Borjan Brankov je doktor nauka iz oblasti arhitekture i urbanizma (tema doktorske disertacije - „Razvoj savremenih modela privremenosti u koncipiranju zajedničkih prostora višeporodičnih stambenih sklopova“). Od 2014. godine učestvuje na arhitektonskim i urbanističkim konkursima, samostalno i kao član autorskih timova, kao i na stručnim izložbama. Dobitnik je Sakura stipendije Ambasade Japana u Beogradu 2015. godine za istraživanje arhitekture u Japanu. Od 2016-2019. godine bio je doktorand stipendista, od 2019-2023. Istraživač saradnik, od 2023-2024. viši stručni saradnik, a od 2024. godine naučni saradnik u Institutu za arhitekturu i urbanizam Srbije (IAUS). Bio je deo različitih istraživačkih i naučnih projekata: NONA, Connect GREEN, Attractive Danube (svi iz Interreg Danube poziva), Green, livable and resilient cities, Serbia (Svetska banka) i dr. U okviru svog profesionalnog angažmana, radi na arhitektonskim projektima i u domenu urbanističkog planiranja i projektovanja. Dobitnik je više nagrada na Međunarodnom Salonu urbanizma (Srbija).
Abstractul textului în limba maternă
U teoriji, zajednički prostori u višeporodičnim stambenim zgradama iz 20. veka su bili deo načina adekvatnog organizovanja života u kolektivu, pri čemu je zajednica predstavljala oblik proširene porodice. Prednosti kolektivnog života su se ogledali u mogućim zajedničkim sadržajima, ali pre svega uslugama, s ciljem da se stanari oslobode određenih obaveza i omogući što više slobodnog vremena. U praksi svedočimo tome da ovi prostori postaju segmenti objekata kroz koje se samo prolazi, gde se svako žali na njih jer je uvek tuđi posao da za taj isti prostor reše problem, gde se zanemaruje vrednost prostora jer nije privatan, a samim tim nije vredan za određenog pojedinca, pri čemu se ne razume funkcija datog prostora i radije primenjuje individualno neznanje o životu u višeporodičnim zgradama. Najdominantniji haotični pristup ovim prostorima je njihovo agresivno prisvajanje i građenje u privatne svrhe.
Tekst ispituje dugo nagomilovan haos u ovim prostorima kroz 3 različite situacije (priče) inspirisane stvarnim situacijama koje se dešavaju u ovim prostorima. Strukturu rada čine paralelne priče sa razmakom od 40 godina, koristeći originalnu arhitektonsku zamisao modernističkih blokova Novog Beograda i naknadne haotične situacije, kao motiv za konstrukciju priče.